Original kopija

„Ne spavaj mala moja muzika dok svira“. Bijelo Dugme? Točno, ali zapravo „Rock’n’roll Music“ od Chucka Berryja. „I’ll Be Missing You“. Puff Daddy? Točno, ali zapravo „I’ll Be Watching You“ od The Police. „China Girl“. David Bowie? Točno, ali zapravo Iggy Pop. Ako navedete deset pjesama koje vam prve padnu na pamet, vrlo vjerojatno će barem jedna biti obrada ili prepjev.

PIŠE Matko Cerniar, inženjer brodogradnje

Obrade i prepjevi (netko bi rekao „krađa“) su uvijek bila standardna stvar u rock’n’roll i pop glazbi. Motivi za to su bili svakojaki, od iskrenog poštovanja prema autorima i uzorima (rani Rolling Stonesi i Cream i njihova fascinacija bluesom), preko nedostatka vlastitog materijala (rana Metallica i „New wave of British heavy metal“ – u biti slučaj koji graniči sa prvom kategorijom, radije The Beatles sa prvih albuma), do čiste komercijalne isplativosti (Britney Spears i „I love rock’n’roll“). Praktički svi bendovi karijeru su počeli svirajući obrade u opskurnim klubovima, skidajući „cake“ originalnih instrumentalista, oponašajući njihov zvuk i tražeći načina da dodaju nešto svojeg u njih. Nakon nekog vremena, većina njih je stekla dovoljno samopouzdanja da počnu stvarati originalni (ili manje originalni) materijal i da stekne dovoljno odvažnosti da se obrade u konačnici izbace radi vlastitih stvari, a obrade su ostavljene kao „filler“ za duge nastupe ili za minutažu albuma.

Obrade su također, nenamjerno, postale jedna vrsta mosta između različitih žanrova ilivremenskih perioda. Bob Dylan je svojim obradama starih folk pjesama potaknuo interes za folkom kao već gotovo izgubljenom granom američke glazbe, već navedeni Stonesi i Cream, te Led Zeppelin, su otkrili široj publici pomalo zaboravljene blues majstore poput Roberta Johnsona ili Blind Lemon Jeffersona itd. U domaćoj, dakle ex-jugoslavenskoj, pop-rock glazbi obrade (ili točnije prepjevi) su potakle karijeru jednog Bijelog Dugmeta, Štulić je često posezao za obradama u kasnijoj fazi karijere (pa i narodnih pjesama), Ivo Robić je imao hit sa „Sedamnaestogodišnjakinjom“ („Save the last dance for me“). Trend se nastavio i kasnije, čak su i punkeri imali svojih (uglavnom sarkastičnih) momenata („My Way“ u izvedbi Sex Pistolsa), a u eri disca i kasnije techna obrade su postale praktički uobičajena stvar. Doduše pitanje je koliko je tu bilo „srca“ i odvažnosti a koliko čiste proračunatosti.

„Srce“ i odvažnost su ono što dobroj obradi daje autentičnost i kvalitetu. Poštovanje prema originalu, htijenje da se original učini svojim do te mjere da ga se pokuša zasjeniti (klasični odnos učitelja i učenika?), hrabrost da se napravi takav iskorak (svatko je pomalo opterećen težinom originala) i u konačnici očekivano priznanje od tvorca tog originala. Hendrix je bio fasciniran Dylanom i jedno od najvećih priznanja bilo mu je kad je Dylan rekao da mu je svojom verzijom praktički oteo „All Along The Watchtower“. Zašto je to uspio? Jer je imao dovoljno kreativnosti da se tom pjesmom poigra spontano, na svoj način, bez kalkuliranja i to se zaista i osjetilo. To se nikako ne može nazvati krađom, to je pretvaranje energije iz jedne forme u drugu i dodavanje nove energije i konteksta.

Ali, kao da su prošla vremena masovnog prepoznavanja originalnosti i kreativnosti, kao da su došla vremena reciklaže (hej, recikliranje je in!). Ono što obilježava današnju pop i rock glazbu je „retro“ trend – pa su sedamdesete in, pa su osamdesete in, pa se vraća disco, pa se vraća rockabilly… a s njima se pojavljuju i obrade pjesama iz tih razdoblja ali rijetko se osjete već spomenute stvari koje su potrebne da se stvar ne predstavi kao puka krađa. Kylie je lijepo otpjevala „Love Is The Drug“ Roxy Musica, ali… nema ono nešto što je imao Bryan Ferry, za razliku od Grace Jones koja je obradila tu istu pjesmu prije više godina. Previše ljudi u muzičkom biznisu danas računa da je formula uspjeha poznata melodija + poznati pjevač/poznata pjevačica pa se tako spoje i gore spomenuta Britney i „I Love Rock’n’Roll“, premda navedena s istim nema nikakve veze. Činjenica je da ljudi pozitivno reagiraju na poznatu melodiju i tekst ali je i činjenica da se krađa, odnosno čista komercijala ne može prodati baš svakome. Doduše, nije da kritičari određuju koliko će se nešto prodavati.

Nekoga tko poznaje muziku će srce zaboljeti kada ljudi čuju stvarnokomercijalnu(ipomalo bestidnu) obradu i zbog nje praktički zaborave da je postojao original koji je imao svoje značenje i kontekst. S druge strane, čovjek doživi ugodan šok kada čuje Johnnyja Casha kako pjeva Caveov „The Mercy Seat“ i kada se savršeno poklope dva „mračnjaka“ koja se odlično razumiju i međusobno poštuju. Dakle, još se može, samo kao da se neće ili kao da se smatra da se to neće prodavati mlađoj i bogatijoj publici. Vjerojatno i stvar duha vremena, zatupljivanja radi poticanja konzumerizma (Zeitgeist, anyone?). A možda se i izvođači nastoje jednostavno prodati što bolje, a za tako nešto poželjno je biti u trendu, ne plivati kontra struje (to je rezervirano za alternativce, ali oni ionako vrlo rijetko dođu do velikih novaca – iako, Metallica je uspjela uvesti metal u mainstream, plativši pritom cijenu gubljenjem velikog dijela kredibiliteta). U svakom slučaju kvalitetne obrade se danas mogu nabrojati na prste, a one nekvalitetne na tucete, pa i stotine. Dovoljno je upaliti radio i poslušati presjek top-lista pa obrade usporediti s originalom (ali malo kome se to zapravo da raditi).

Naravno da je najlakše biti kritičar i pljuvati po svemu i svačemu (a kritičari vole pljuvati po novoj muzici, to je činjenica). Iskreno, bilo bi se lijepo češće ugodno iznenaditi dobroj obradi, ali to se u posljednje vrijeme stvarno rijetko događa a trend nije ohrabrujući. Ali, nikad se ne zna.

Do nekih boljih vremena za obrade i glazbenu originalnost općenito, topla preporuka da se posluša jedan eklektični miks „Easy“ Faith No More-a, „Crossroads“ Cream-a, „Been Down So Long“ The Doors-a, „With a Little Help From My Friends“ Joe Cockera i „China Girl“ Davida Bowieja.

Zbog tako dobrih obrada poželjet ćete istražiti originale i nećete se razočarati.

Advertisements

Ostavite komentar

Objavljeno pod Kultura

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s